Tuesday, October 25, 2011

Veliki plan

Kada sam bio mlađi, srednjoškolac otprilike, počeo sam da razmišjam o “dubljim” temama, životu, bogu, ljudima, pa su mi tako ponekad na pamet dolazile stvari kao što je sudbina i da li je u životu sve predodređeno, predviđeno velikim, sveobuhvatnim planom univerzuma, boga ili nečeg drugog, ili sve zavisi od čoveka, od njegovog slobodnog izbora, odluke da svoj život usmeri u određenom pravcu. Između ova dva ekstrema, ja sam, kao budala kakva sam tada bio (znate, verovao sam neko vreme donekle u magičnog, nevidljivog čiku koji živi na nebu), našao neko srednje rešenje. To mi sada prilično smeta, jer mislim da zauzimanje nekog srednjeg stava znači da čovek nema stav uopšte i da teži da pomiri dve strane, samo da im se ne bi suprotstavio i zamerio. Da se vratim na temu, verovao sam da “velike odluke” koje “donosimo” u životu (koju ćemo školu i fakultet upisati, brak, posao, kada će nekome pasti sjajna ideja na pamet…) su već određene redom vožnje više sile, a da one male, svakodnevne stvari, kao na primer, šta ću jesti danas, da li ću ustati sada ili malo kasnije i tako dalje, zavise samo od nas. Valjda sam bio ubeđen da je nemoguće za bilo koji  entitet  da stvori tako savršeno precizan plan koji će obuhvatati svaki trenutak svih šest i kusur milijardi ljudi, koliko ih je tada otprilike bilo, tako da sam plan “skresao” samo na značajne događaje.

A danas, danas znam (veoma je bitno primetiti da ne koristim reč “verujem” kao na početku teksta) da ne postoji nikakav uzvišeni, sveprožimajući plan i da je svaka odluka apsolutno svakog čoveka na planeti uslovljena onim što je naučio i zna, kao i usmeravanjem od strane drugih faktora, poput okoline i nepredvidivih okolnosti, u šta spadaju bolesti, nepogode i slično.

Ipak, ne mogu a da se ne pitam, šta bi bilo kada bi postojala vremenska mašina i mogli iznova da posmatramo jedan vremenski segment u životu nekog čoveka, da vidimo da li bi uvek odabrao isti put ili bi možda nešto uradio drugačije. Prilično sam ubeđen da ako neko nije svestan da ponavlja neku radnju više puta, uvek će uraditi isto, sve dok spoljni faktori ostanu nepromenjeni. Šansu za korekciju bi imao samo posmatrač koji unapred zna šta će se desiti.

Inače, kada bi postojao plan, određen od strane višeg bića, rekao bih da je je to plan prepun propusta, nelogičnosti, rupa, koji je stvorio mentalno poremećeni tiranin, psihički bolestan voajer i sadista, čiji je misaoni domet na nivou kišne gliste. Na svu sreću, slobodni smo u granicama našeg razuma.

Tuesday, October 4, 2011

Fejsbuk slučajnosti #1

Celog dana sam bio nešto zauzet i kada sam se malopre parkirao ispred kompa, da se konačno odmorim posle verbalnih duela i otresanja iz memorije gomile suvišnih jadikovki koje su dolazile uglavnom od vremenski neprilagođenih osoba (politički korektan izraz za starce), fejsbuk me prepao i sad me navodi da ponovo počnem da razmišljam o teorijama zavera, špijunskim satelitima i Titovom zataškavanju vanzemaljaca na Rtnju.

O čemu se radi? Danas sam kao popisivač išao kod nekih starijih ljudi i oni mi u razgovoru, osim podataka koje su mi stvarno bili potrebni da upišem, ispričali i tonu drugih stvari o svojoj porodici, koje mene nešto baš i ne zanimaju. Saznao sam da im se unuk oženio (“ćuti, kad i on konačno doveo devojku”), da im unuka radi u banci u Paraćinu (“tamo negde, malo zavučena ulica, znaš, grčka banka; kuku, teraju je mnogo da radi”), da im je sin doživeo infarkt dok se umivao na nekoj česmi, pa i na kom mestu babu žiga dok silazi niz stepenice. E pa, taj unuk, čoveka znam samo iz viđenja, lako pamtljiva ćelava, koščata glava, ali pojma nisam imao ko je, ni kako se zove. Iako živi u blizini i imamo dosta zajedničkih prijatelja, nikada nisam pričao sa njim, a ni fejsbuk mi ga nije do sada izbacivao u sugestijama. Nije, sve do malopre. Prošlo je tek desetak sati od tog razgovora sa babom, a onda dođem kući i vidim njega u sugestijama. WTF bre, Mark, nisam znao da si najmio i Horejšia da preko satelita prisluškuje šta pričamo Dobrila i ja, samo zbog soc targetiranja. O.o

Znam ja da je slučajnost, ali je u svakom slučaju zanimljiva. Zamišljam naslove u medijima:

B92: FB nas prati, ali da li nas i sluša?!

Blic: Srpski haker otkrio da Facebook prisluškuje obične građane kako bi ih spojio sa ljudima koje poznaju!ovde bi trebalo da bude slika čike sa lupom i tekstom "Be careful on Facebook". Ako ovo čitate, samo zamišljajte tu sliku.

Novosti: Fejsbuk opet narušava privatnost, nemamo pojma kako.

Kurir: Šokantno! Otkriće koje bi moglo da sruši fejsbuk!