“I'd rather be a
climbing ape than a falling angel.” Terry Pratchet
Bez okolišanja,
nalazim da je ideja o Bogu u najmanju ruku uvredljiva za čitavo čovečanstvo. Zašto?
Jer prava čuda kao što su univerzum i život svodi na najprostiju potrebu za
očinskom figurom, na vapaj deteta koje ne shvata da je odraslo i da može da se
stara o sebi. Jer pretpostavlja da su ljudi glupi, grešni, prljavi i da smo tu
samo zato što nas je nešto stvorilo da bi mu se klanjali, pričali mu kako je
divan, savršen, najbolji. Jer nas guši i ne dozvoljava da se krećemo napred
zbog iluzije da znamo odgovor i pre nego što smo postavili pitanje. Jer “uteha”
koju toliko ljudi nalazi u njemu, nije ništa drugo do kukavičluk i izbegavanje
odgovornosti. Ništa lakše nego sve prebaciti na “višu silu”. Ne, nismo mi ništa
uradili, tako je Bog hteo. Kad je dobro, “on je dobar”, kad je loše, “mi ne možemo da razumemo šta je on planirao
za nas.” Jer taj Bog ne želi da razmišljate, ne želi da postavljate pitanja,
želi da ste pokorni, slušate sveštenstvo i s vremena na vreme kamenujete gejeve
i zloupotrebljavate žene.
Uvredljiva je
i zato što stavlja ljude u dobrovoljni zatvor. Odriču se slobode u životu za
koji su jedino sigurni da imaju, za nagradu u zagrobnom o kome ne znaju
apsolutno ništa. Jer negira jedinu
sigurnu stvar – smrt, i pretvara je u beznačajni korak ka kičastoj i dosadnoj
viziji večnosti, umesto da suoči ljude sa teškim, ali neizbežnim znakom za kraj
puta.
Osim što je
uvredljiva, to je takođe i opasna i štetna ideja. Bezbrojni zločini koji se
izvršavaju u ime raznih bogova i proroka, zabrana osnovnih prava, ličnosti,
ljubavi, nametanje volje drugima, fizičko i psihičko mučenje nagradama i
kaznama, indoktrinacija, ekstremizam, ispiranje mozga... Ne mogu ni da počnem
da shvatam kako vernik može u svojoj glavi pomiriti kontradiktornosti kao što
su ubistvo i vera, mučenje i vera, mržnja i vera.
Takođe je
čudno kako je tako mnogo ljudi spremno da bez pitanja poveruje u kontradiktornu
praistorijsku bajku, u priče koje su pripovedali ljudi koji su mislili da je
Zemlja ravna ploča, da se Sunce okreće oko nas i da ne postoji ništa dalje od
Egipta, otprilike, dok su u isto vreme nemoguće skeptični prema dobro
dokumentovanim naučnim teorijama kao što je Teorija evolucije, na primer, za koju
postoji brdo dokaza, gomila naučnika koji se slažu sa njom i koju čak možemo
posmatrati svojim očima (npr. influenca, tj. grip). Ali ne, ipak je nekako smešna knjiga
od pre 2000 godina verovatnija i lakša za poverovati, knjiga koja je prošla
kroz bezbroj revizija i izmena u tom periodu, prilagođavana za svako doba i
svaku vrstu potreba. A najgore je što većina ne primećuje da im je skepticizam
usmeren na pogrešnu stranu, tj. da bi trebalo da bude usmeren na sve strane, da
ništa nije imuno na preispitivanje, verovanja pogotovu.
Svet je mnogo
lepše i zanimljivije mesto kada se posmatra svojim očima, bez prisustva
neuspele i sitničave očinske figure da vam kaže kako ga treba videti.
M.M.